Arhiv novinskih tekstova o Ljubinju i Ljubinjcima

Ńňđŕíŕ 15 of 19 Previous  1 ... 9 ... 14, 15, 16, 17, 18, 19  Next

Ďîăëĺä༠ďđĺäőîäíó ňĺěó Ďîăëĺä༠ńëĺäĺžó ňĺěó Go down

Re: Arhiv novinskih tekstova o Ljubinju i Ljubinjcima

Ďîđóęŕ by drmoje on Mon Jan 17 2011, 04:05

Veličine koje obaraju rekorde: Hercegovac nosi obuću broj 56!
17. 01. 2011. • 15:05 E. A.

24SI - Siniša Šušić iz Ljubinja nosi obuću broj 56 i vjerovatno je čovjek sa najdužim stopalima u Hercegovini, pa je prinuđen da obuću nabavlja iz inostranstva.

Ovaj dvadesetosmogodišnji mladić koji je visok dva metra i jedan centimetar i težak 160 kilograma, još kao srednjoškolac imao je problema da nabavi obuću, iako je tada nosi broj 52, da bi mu odlaskom u vojsku noga narasla do broja 56.

"Dok sam služio vojsku bio sam povlašten, jer u magacinima nisu imali moj broj čizama, pa sam bio jedini vojnik koji je nosio patike", kaže Šušić i dodaje da, s obzirom, da se na tržištu bivše Jugoslavije radi obuća samo broj 52, mora da se snalazi kako zna i umije da ne bi hodao bos.

On kaže da ga spasava ujak koji živi u Kanadi i koji mu obuću redovno šalje, te dodaje da je vrlo skupa obuća koja se ručno radi, odnosno da je par takvih cipela plaćao i do 250 eura, pa je iz tog razloga prinuđen da posebno čuva mukom nabavljenu obuću i da što manje pješači, piše Srna.

Šušić kaže da je već odavno prestao da ulazi u prodavnice obuće, jer mu je vrlo teško kada ugleda neki par patika ili cipela koje mu se dopadnu, a unaprijed je svjestan da nema broja za njega.

(24sata.info)

[You must be registered and logged in to see this link.]

drmoje
Trudi se
Trudi se

Broj poruka : 44
Points : 10
Datum upisa : 10.05.2008

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Re: Arhiv novinskih tekstova o Ljubinju i Ljubinjcima

Ďîđóęŕ by zagor on Sat Jan 29 2011, 08:43

Suze su mi se svrćele

zagor
Postuje redovno
Postuje redovno

Male
Broj poruka : 190
Godina : 36
Lokacija : Ljubinje
Points : 221
Datum upisa : 23.11.2009

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Re: Arhiv novinskih tekstova o Ljubinju i Ljubinjcima

Ďîđóęŕ by kum on Wed Feb 02 2011, 23:19

2. februar 2011.

Sveštenik Radivoje Krulj, mostarski paroh
u emisiji RTRS-a Naslovi - "Povratak u Mostar"

[You must be registered and logged in to see this link.]

kum
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 526
Godina : 44
Points : 521
Datum upisa : 02.09.2007

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Neki ljudi, neki dani, nekih ljubinjskih godina

Ďîđóęŕ by space on Thu Feb 03 2011, 10:43

INJEKCIJA ZA MILENU DRAVIĆ

(Kad je poslije 37 godina odsustvovanja u Ljubinje ponovo stigao dr Milivoje Praščević, ali sada više ne kao ljekar, nego kao pisac sedam knjiga, bilo je pravo vrijeme da ga zamolimo da se prisjeti još nekih likova i slika iz onog davnog Ljubinja o kojima sadašnji stanovnici malo znaju, ili su im poprilično izblijedili u sjećanju. I čuli smo štošta Što ne možemo naći u domaćim hronikama, jer i "doktor Mića" je dio istorije ovog kraja )

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jesenas, poslije 37 godina odsustvovanja, u Ljubinje je svratio dr Milivoje Praščević. Stariji su se prisjetili da su ga daleke 1963. ispratili sa suzama, da su ga u uspomenama držali kao jednog od najboljih ljudi koji su ikad svratili u grad pod Radovinjom, a, evo, umjesto tog "doktora Miće" vratio im se pisac i publicista sa sedam knjiga, među njima i ona "Iz magle vremena", u kojoj se opširno i toplo govori o Ljubinjcima i ljubinjskom kraju.
Kao jedinstvenog svjedoka, zamolili smo ga da nam opiše neke ljude, neke dane iz onih davnih godina, kada je Ljubinje bilo ubogo mjestašce bez metra asfaltnog puta...

- Kad sam ja ovdje radio, a to su šezdesete minulog vijeka – napominje Milivoje Praščević - Ljubinje je bilo malo mjesto, svi smo se poznavali, družili, pa sam tako i Ljuba Mihića znao dobro. On je tada živio sam. Odvojio se od porodice, imao je u školskoj zgradi prostoriju u kojoj je živio. Ja sam s majkom dolazio k njemu. Ponekad bi i on došao kod mene. Ja sam s majkom tu u Ljubinju živio blizu školske zgrade. Inače Ljubo je rjeđe zalazio po tim privatnim kućama. On se bavio svojim geografskim poslom, svojim radom, uvijek bio vezan za knjige. U ono vrijeme radio je magistarski rad. Jednom prilikom, sporazumjeli smo se da mu slikam neke dijelove na Bančićima. Trebali su mu za taj rad o turističkim motivima i objektima Hercegovine, a ja sam imao fotoaparat "zorkij". On nije imao nikakav. Slikali smo neka gumna, na kojima se suši zanovijet, kuće, štale... Oni su u Bančićima koristili talasasto zemljište, pa su štale pravili tako da se ulazi ravno s puta na gornji sprat - i tu se, na taj velkiki tavan, odlagala zanovijet. Dolje, ispod, bile su ovce ili krave. Onda s tavana ima otvor kojim se zanovijet "doturala" ovcama i kravama. Smatralo se da je kozama šteta davati zanovijet, one su mogle da brste i zimi, samo ako nema snijega... Slikao sam i lisnike... Bivao sam i prije toga na Bančićima, ali nisam mogao da doznam puno o selu. Ma, ni približno toliko koliko sam ih upoznao sa Ljubom tad... Meni to sa zanovijeti nije bilo daleko. Jer i u mom zavičaju, u Danilovgradu, ima isto zanovijeti, samo što smo je mi pripremali za stočnu ishranu na drugi način. Kod nas se nije gulio list. Nego bismo sasjekli svake godine one grane i napravili lisnik, poput stoga. Zimi se to davalo stoci!
- Onda mi Ljubo reče: ima tu jedna stara žena, 106 joj godina, rodom bijaše iz Koteza, pa su je po tome zvali baba - Koteška... Ušli smo. Mala kuća, sjećam se, Najprije ništa nismo vidjeli, trebalo je vremena da se adaptiramo, a onda sam opazio staricu pored ognjišta, vatra je tek tinjala. Bila se ogrnula nečim. Ušao je i neki Vukan, koji je pazio. Pokušavali smo da razgovaramo, ona je slabo čula, samo bi na poneko pitanje odgovorila. Međutim, ja sam želio da je slikam, prije toga sam bio naišao na samo jednu ženu - stogodišnjakinju, ali u drugom ambijentu, u drugačijim prilikama. Ovo je bilo posebno interesantno. Međutim, baba Koteška se ustručavala da izađe. Oni su je nagovarali. Ja sam onda rekao: "Nemojte je nagovarati! Vidite da ne može?" Izašli smo, zapahnuo nas je svjež vazduh napolju, a onda smo čuli kako pita Vukašina: "Ko su ovi, jesu li patlidžani?"... A on će njoj: "Ne baba, ovo je Ljubo Mihić, sin Jovanov, a ovaj drugi je naš doktor Mića iz Ljubinja, neće oni tebi ništa."
A ona se plašila, poslije su meni rekli pozadinu toga. Tu su se krili neki odmetnici - četnici, škripari... koji nisu htjeli da se predaju i onda su njima partizani pretresali kuće. Ona je to zapamtila. Bila je već sklerotična, pamtila samo te slike, tako da ona nije shvatala da je došlo novo vrijeme, da nema više podjela na četnike i partizane... I, kad je to shvatila, ogrnula se u neki gunj, pokrovac, sa rijetkim poprečnim prugama. Ne imadoh blic, nisam je mogao slikati unutra, pa sam je slikao na vratima kuće... I ja sam napravio dva snimka, a ona pobježe, udari je hladan vjetar, zima je to bila... Ali ta slika je tehnički uspjela. Dao sam je poslije Ljubu. On je potom, poslao nekom sarajevskom listu, "Svijet" i oni su objavili tu sliku sa tekstom koji je Ljubo dao, gdje je stajalo da je baba Koteška (ne znam kako joj je tačno bilo ime, ali Ljubo ga je tamo napisao) navodeći da je baba najstarija u Ljubinju, pa i u nekoliko mjesta u okolini.
- Ljubo je radio. Bio je vrlo vrijedan čovek. E, sad sam tek saznao šta je bilo... Prije nego što je branio svoj magistarski rad, ja sam otišao, odselio odavde. I tek sad, pola vijeka kasnije, kad sam razgovarao sa njegovom kćerkom, učiteljicom u penziji Smiljom (Vujović), upitao sam je: šta je bilo sa Ljubovom magistraturom. Smilja mi je rekla: jeste...i još dva doktorata je odbranio... Inače on je bio ozbiljan, vrlo pametan čovjek, jedino što nije bio zajedno s porodicom. To je teško, ali nisam se ja upuštao u to šta je razlog. Ali čim je čovjek zaljubljenik u nauku, ne može, čini se, biti zaljubljenik i u porodicu. Vrlo je rijetko to. On je dao prednost tome, nad porodicom... Bavio se svojim intelektualnim poslom, za čije sam domete tek sad saznao, i bilo mi je drago da su tako visoki... Kao što mi je žao što Ljubo više nije živ...

VRIJEME "RADOPOLJA": Izdvojio bih, nastavlja Praščević, iz tih sjećanja nešto što nisam nikad prije. Ovdje je sniman film "Radopolje". Ovdje su snimani eksterijeri. Jedan od glavnih glumaca bio je Rade Marković, a u tom filmu je glumila i Milena Dravić. Neke su scene snimane, na izlasku iz Ljubinja, kad se ide prema Žegulji, s lijeve strane. Bilo je ondje popaljenih kuća. Oni su improvizovano pokrili nekoliko kuća slamom i zapalili, tako da snime ratnu scenu - tu paljevinu kuća. Onda su mobilisali Ljubinjce kao statiste, tražili su da narod ide kao zbjeg - da nose neko džak, neko torbu, da vuku konje, pokućstvo - kao da bježe. Moja stara majka je, kao što već ranije rekoh, bila ovdje. I ja sam se sa njom šalio - na kraju krajeva nije bila ni potpuna šala: "Evo, sad je ispala prilika da se pojaviš na filmu!" Idi, tjerao sam je, idi javi se tamo. "Ne, neću ja to!" branila se. Nije htjela. Inače, dobar komad filma snimao se baš preko puta kuće Kozića (u kojoj smo stanovali), tamo gdje je bio Vaspitno-popravni dom... I oni su tu snimali neke scene: napravili su stablo nekog drveta od papira. Imitacija je odlično uspjela. Tu su stavili rasvjetu. Nije to bila eletrična rasvjeta nego neke ugljene elektrode koje su sagorijevajući davale jako osvjetljenje - a ono je svijetlilo i po danu. Gledao sam klape: sve se snimalo odjenom - i ton i slika, glumac je izgovarao zadati tekst. Oni su potom nosili traku, da razviju film. (Nije bilo digitalno, kao danas). Ako nisu bili zadovoljni sa tom scenom, sve su poslije ponavljali... Imao sam, gle čuda, priliku nedugo iza toga da ljetujem u Puli, a filmski festival bio je baš za vrijeme mog odmora. Sjedio sam u bašti jednog restorana i tu se upoznao s nekim filmskim novinarom. Reče mi da je na festivalu. Onda sam ga pitao: "U ljubinju je sniman jedan film, ne znam da li je stigao na festival?" Kaže mi: "Stigao je na festival, ali bolje bi bilo da ga nisu dovršavali zbog festivala. Žurili su zbog njega, montirali su ga na brzinu i napravili dosta grešaka u montaži.
I?
- I, nećete vjerovati, do danas nisam stigao da pogledam taj film. Nedavno, bili su u beogradskoj Kinoteci "Dani Rade Markovića" (a ja živim na relaciji Beograd – Krupanj, i tad sam bio u Beogradu) - i prikazivani su svi filmovi u kojima je glumio. Ali ja sam o tome saznao tek pošto se to desilo. Bilo mi je žao. Bio bi otišao u Kinoteku da vidim taj film, jer "Radopolje" je sigurno prikazano... Sad mi je rekao sin Slavka Dangubića, Ranko, da će mi dati disk sa "Radopoljem". Jedva čekam da ga pogledam!
E, još nešto u vezi s tim: jedanput je, na snimanju u Ljubinju, pozlilo Mileni Dravić. Ja sam bio u Ambulanti, doveli su je, bila je mlada, ne znam je li imala više od dvadesetak godina (a te je godine snimala i "Kozaru" sa Veljkom Bulajićem). Rekoše, kolabrirala. Izmjerio sam joj pritisak, imala je visok pritisak, dao sam joj injekciju kofeina, kako se to tada davalo. I, dobro... odmah joj je bilo bolje. Onda me je upitao Rade Marković da li bih otišao s njima da vidim kako teče snimanje filma. Otišli smo tamo do Teparuše, nije bilo kilometar od Ambulante... E, tu sam prvi put pratio snimanje filma...

BESPLATNE LUBENICE: Žeđ je bila česta riječ u onim davnim godinama. Pitanje vodosnabdijevanja nije bilo riješeno... Na teritoriji ljubinjske opštine nema izvora žive vode. Pamtim, dolazila je jedna ekipa i bušila u Bukovom potoku. Razgovarao sam tada sa geolozima. Objašnjavao mi je kako to tehnički izgleda, to traženje... Bilo je kombinacija da se u Bukovom dolu pravi brana, akumulacija, pa da se odatle snabdijeva stanovništvo vodom. Eventualno bi to priskočilo u pomoć ljubinjskom polju, koje se baš u to vrijeme privodilo agrokulturi, kad sam ja tu bio... Djelomično su bili zasađeni voćnjaci, ali, sjećam se, imali smo ovdje dobru lubenicu, kao međukulturu, u tim mladim voćnjacima. Hm. Davali su onda, lubenice džabe, po 30 - 40 komada... Uslov je bio samo kad pojedeš lubenicu, sačuvaj sjemenke!!! Da ih zadruga dogodine posadi što više...

ŠTA SVE NISTE ZNALI O BLAVORU: U mojoj posljednjoj knjizi "Iz magle vremena" naći ćete dosta zapisa o ovdašnjim zmijama otrovnicama, o njihovim ugrizima, o ljubinjskim zmijolovcima, ali htio bih u vezi s njima nešto drugo da vam ispričam. Ovdje u Qubinju, barem u vrijeme dok sam ja u njemu službovao, bilo se uvriježilo vjerovanje da blavori uništavaju zmije i to tako što ih savladaju u međusobnoj borbi... A to nije tačno!.
Turci su, našao sam zapise, donijeli ovdje u ljubinjski kraj 200 blavora iz okoline Čapljine. Pustili su ih da se razmnože. Međutim, otrovnica nije nestalo... Zašto? Kako? Počeo sam o tome ozbiljno da razmišljam i vratio se u sjećanjima u sopstveno danilovgradsko djetinjstvo. Znate, tamo kod nas postoji uzrečica za onog koji halapljivo pije svježa jaja – pije kao blavor!!! I tu mi je sinulo u glavi rješenje te tajne, za šta ću kasnije naći potvrdu i u literaturi. Blavor dakle ne ubija i ne jede zmije, ne pobjeđuje ih u mećusobnoj borbi – nego uništava njihova legla, ispijajući im jaja!!!
A drugo, meni je u selu kuća izgorjela tokom Drugog svjetskog rata, pa smo stanovali na periferiji Danilovgrada... I jednom je moja majka išla s komšinicom na vodu, kad je ova, pošto bijaše odmakla, dozva: "Dođi da vidiš, evo biju se blavor i zmija." Pričala mi je majka: ona ga zmija napada pod nekim šipkom (narom), a blavor samo zijeva. One su malo posmatrale, pa otišle po vodu. Kad su se vraćale s vodom kući, imale su šta vidjeti: pod onim šipkom blavor mrtav, a zmije nigdje nema... Ne može, dakle, blavor da uništi zmiju, ona je jača od njega, nego on njoj leglo uništava... Priroda je udesila da on lako pronalazi takvu hranu... I još nešto: blavor ne pripada zmijama. Blavor pripada gušterima. On je, u stvari, gušter bez nogu. Kod nas oko Danilovgrada ima ih puno... Ne sumnjajte da ja znam dosta o njima, kao i o poskocima... Poskok ne ide daleko od mjesta gdje ga vidite, šarka je mnogo pokretljivija...

I, evo, dovedosmo priču kraju, a da medicinu kojom se "doktor Mića" bavio jedva pomenusmo. Neke od ljubinjskih događaja i doživljaja iz ljekarske prakse on je već vrlo lijepo opisao u knjizi "Iz magle vremena". A mi smo i nakon ove i ovakve njegove priče shvatili zbog čega su Qubinjci one davne godine došli masovno da ga isprate, bilo ih je na stotine, i zbog čega su plakali kad je ovaj dobri čovjek odlazio iz njihovog malog mjesta.

Jedna stara fotografija podsjeća na dan tog rastanka. Nove slike koje je Milivoje Praščević donio u svojim knjigama grijaće još dugo, ne samo duši Ljubinjaca, nego i drugih Hercegovaca, pošto ih je autor poklonio svim Narodnim bibliotekama u istočnoj Hercegovini.

Piše - Žarko Janjić

izvor: [You must be registered and logged in to see this link.]

space
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 1035
Godina : 40
Lokacija : Srbija
Points : 869
Datum upisa : 18.07.2007

http://mojahercegovina.com/

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Re: Arhiv novinskih tekstova o Ljubinju i Ljubinjcima

Ďîđóęŕ by space on Sat Feb 05 2011, 09:52

Stoti rođendan bez ikakvih boljki

LJUBINJE - Baka Jovanka Ćorović iz ljubinjskog sela Dubočica najstariji je stanovnik ljubinjske opštine, a torta koju su joj nedavno ukućani pripremili povodom stotog rođendana prva je rođendanska torta koju je u životu dobila.

[You must be registered and logged in to see this image.]

"Meni pravi rođendan niko i ne zna, iako se u knjigama vodi da sam rođena 1. januara 1911, a slušala sam nekad od mojih starijih ukućana da sam rođena i prije", kaže ova krepka starica koja je i danas dobrog zdravlja i još boljeg sjećanja.

Rođena u selu Drapići podno planine Ilije u ljubinjskom kraju, baka Jovanka, iako sitna rastom, prava je gorštakinja čiji je otac Stevan Drapić živio 106 godina, a rođaci koji su stradali u dva svjetska rata zbog ljepote i junaštva opjevani i u pjesmama.

Baba Joka kaže da ju je u životu "dosta jada ubilo", ali da je i lijepih dana bilo, te da joj danas, pod stare dane, sve tegobe iz njenog života radošću nadoknađuju kćerka Nevenka i zet Mladen Novokmet sa svojom djecom i unucima, kod kojih živi već tri decenije.

Nikada je, kaže, nisu naljutili, a prva šoljica kafe koju Novokmeti pripreme pružena je baki Joki, pa onda ostalim ukućanima. I za stolom baka uvijek ima počasno mjesto.

"Kada sam se udala u selo Kruševicu, godine koje sam proživjela s mojim pokojnim mužem bile su lijepe, ali kratko poživjesmo zajedno, jer se moj Slavko rano razbolje i to tako da mu ni dokotri u Dubrovniku nisu mogli pomoći, pa umrije četvrte godine našega zajedničkog života, tako da mi ostade samo jedno žensko dijete, moja Nevenka", prisjeća se nevoljno tih teških dana baba Joka.

Zanimljivo je da se svih minulih godina baka Joka sjeća u detalje, od rane mladosti, kada je u osmoj godini ostala bez majke, zajedno sa svoja tri brata i četiri sestre, od kojih je samo ona živa, pa do dana današnjih.

U životu je, kaže, jela sa dvanaest stolova, živeći u dvanaest domaćinstava, najprije radeći u najmu kod četiri ljubinjska domaćina, a onda po ratnim zbjegovima i progonima od Hercegovine do centralne Bosne, pa sve do kuće Ćorovića i Novokmeta i nikada se ni na šta nije požalila, živeći mirno svoj život.

Kćerka Nevenka i zet Mladen kažu da ne pamte kada se baka požalila da je nešto boli, ni kada su je posljednji put vodili ljekaru, jer je zdravlje i danas služi dobro, a oni se trude da joj olakšaju starost.

Vesna DUKA - 21.01.2011
[You must be registered and logged in to see this link.]

space
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 1035
Godina : 40
Lokacija : Srbija
Points : 869
Datum upisa : 18.07.2007

http://mojahercegovina.com/

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Re: Arhiv novinskih tekstova o Ljubinju i Ljubinjcima

Ďîđóęŕ by katabuya on Sun Feb 06 2011, 04:39

Nabili se svi ispred babe na sliku, jedva se jadna zena vidi...

_________________
Beer lover since 1982

Admin knows best... [You must be registered and logged in to see this image.]

katabuya
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 2672
Godina : 34
Lokacija : Serbia
Points : 389
Datum upisa : 25.06.2007

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Re: Arhiv novinskih tekstova o Ljubinju i Ljubinjcima

Ďîđóęŕ by kum on Mon Feb 07 2011, 04:30

RTRS, emisija "Republika" - Hercegovina,
Prilog o novom broju "Glasnika Ljubinje" traje od 11:28 do 14:05

[You must be registered and logged in to see this image.]

Link:

[You must be registered and logged in to see this link.]



kum
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 526
Godina : 44
Points : 521
Datum upisa : 02.09.2007

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

SEDMI BROJ GODIŠNjAKA "GLASNIK LjUBINjE

Ďîđóęŕ by space on Thu Feb 17 2011, 11:08

SEDMI BROJ GODIŠNjAKA "GLASNIK LjUBINjE" PUN ZANIMLjIVIH PRILOGA

U izdanju ljubinjskog Srpskog prosvetnog i kulturnog društva Prosvjeta izašao je sedmi broj godišnjaka "Glasnik Ljubinje", u kome dominiraju prilozi Ljubinjaca koji žive u drugim zemljama, daleko od zavičaja.

PISALO SAMO PETORO IZ ZAVIČAJA:

[You must be registered and logged in to see this image.]
Ratomir Ćuk, glavni i odgovorni urednik

- Slično kao i u prethodnim brojevima - ističe glavni i odgovorni urednik Ratomir Ćuk - pojavilo se i u ovom dvadesetak autora. Uglavnom je reč o Ljubinjcima sa raznih meridijana. Odnosno, od onih koji su pisali u ovom broju samo petoro živi u zavičaju, a to su: Čedomir Sikimić, Milorad Vidaković, Slavoljub Mihić, Branka Janjić i ja. Ostali su sa raznih strana: mr Dušan Topalović iz Švedske, Miladin Mičeta iz Kanade, Žarko Radić iz Sjedinjenih Američkih Država, Zorica Novčić iz Norveške, te dr Veljko Brborić, Miroslav Toholj i Gojko Đogo iz Srbije.
Što se sadržaja tiče, prema Ćukovim rečima, zanimljive publicističke priloge dali su Milorad Vidaković - "Popis Vlaha stočara u ljubinjskom kadiluku" - popis je obavljen 1474. godine posle bitke u Pocrnju, nakon koje su Turci pregazili ovaj kraj, dok je Mihajlo - Mišo Popara zabeležio legendu o Muratu Kozliću iz ljubinjske Žabice kao čuvaru harema u Carigradu.
U poetskoj rubrici predstavljeni su stihovi Žarka Koljibabića i Zorice Novčić, dok u proznoj rubrici objavljuje odlomke iz knjiga - "Kulise Miladina Mičete" i "Zvona za Trojicu" Miroslava Toholja, kao i pripovetke "Čegrtaljka" Ratka Dangubića i "Posljednje frule Viduše" Žarka Radića.
Godišnjak donosi i prilog filozofa dr Riste Tubića "Istine i laži u politici", te lingvističke tekstove Branislava Brborića o merilima jezičke pravilnosti i dr Veljka Brborića o nekim današnjim dijalekatskim osobinama govora istočne Hercegovine.
O novim objavljenim knjigama Ljubinjaca pišu - Gojko Đogo o zbirci Vukašina Lugonje "Dveri duše", a o knjizi Sergeja Ćuka "Odgovori" Đorđe Dabarčić i Slavoljub Mihić. U ovom broju započeta je istorijska priča Božidara Čučkovića iz Trebinja o ustaškim zločinima 1941. u ljubinjskom kraju, pod naslovom "Jama Guvna, ispod sela Kapavica".

Prmocija na Savindan
Glasnik Ljubinje štampan je u 500 primeraka, a zvanično će, u organizaciji Prosvjete, biti promovisan na Savindan, 27. januara u Narodnoj biblioteci u Ljubinju. U međuvremenu, mnogi primerci ovog godišnjaka stići će u razne zemlje na adrese Ljubinjaca koji tamo žive.

05. 02. 2011.
izvor: [You must be registered and logged in to see this link.]

space
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 1035
Godina : 40
Lokacija : Srbija
Points : 869
Datum upisa : 18.07.2007

http://mojahercegovina.com/

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Re: Arhiv novinskih tekstova o Ljubinju i Ljubinjcima

Ďîđóęŕ by kum on Wed Feb 23 2011, 05:22

RTRS
Emisija "Republika", izdanje za 21. februar 2011.
Prilog o privredi Ljubinja traje od 01:20 do 03:54

Link:

[You must be registered and logged in to see this link.]

kum
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 526
Godina : 44
Points : 521
Datum upisa : 02.09.2007

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Re: Arhiv novinskih tekstova o Ljubinju i Ljubinjcima

Ďîđóęŕ by kum on Fri Feb 25 2011, 18:35

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH na sastanku u Ljubinju 24.01.2003. godine

Sastanak u opštini Ljubinje održan je 24.01.2003. godine u 12:00. Pored članova Komisije i saradnika, sastanku je prisustvovao ambasador Vadim Kuznetsov, zamjenik visokog predstavnika i višI savjetnik u OHR; Vukašin Popović, zamjenik načelnika opštine; Risto Perišić, načelnik za privredu; Milivoje Ćorović, član opštinskog odbora za kulturu; Pero Turanjin, šef područne jedinice katastra; Drago Karalić, proto u Ljubinju i Kosta Odović, načelnik opšte uprave.

Članovi Komisije su upoznali prisutne sa ovlaštenjima, načinom i pravilima rada Komisije, načinom podnošenja prijedloga za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom i implementacijom odluka Posebno su naglašene obaveze poštivanja zakonskih odredbi prema kojima svi spomenici sa Privremene liste nacionalnih spomenika uživaju najviši režim zaštite i prema kojima je entitetsko ministarstvo nadležno za izdavanje odobrenja za njihovu rehabilitaciju. Prisutni su obaviješteni i o aktivnostima Komisije u vezi sa nacionalnim spomenicima ugroženim nezakonitom izgradnjom, nestručnom rekonstrukcijom, neodržavanjem ili drugim vidovima destrukcije.

Precizirani su načini i i oblici saradnje. Opštinski načelnik i njegovi saradnici su potvrdili da će u skladu sa zakonom da sarađuju sa članovima Komisije i Sekretarijatom. Potvrđeno je da će se omogućiti stručnim saradnicima iz Sekretarijata Komisije da u toku pripreme dokumentacije za donošenje odluka o proglašenju dobara nacionalnim spomenikom dobiti sve potrebne podatke iz opštinskog katastra, zemljišnih knjiga, arhiva i postojeće prostorno planske dokumentacije. Opštinski organi će pružiti i asistenciju saradnicima Komisije pri obavljanju uviđaja na području spomenika, kao i pri utvrđivanju eventualnih dodatnih izvora podataka o dobru.

Sve odluke Komisije će biti proslijeđene u opštinske sudove, koji će kroz zemljišne knjige provesti teret nad parcelama koji proističe iz odluke Komisije, a potom će opštinski sudovi da proslijede potrebne podatke opštinskim službama katastra, kako bi za svaku k.č. bila uvedena informacija o režimu zaštite u katastarski plan.

Predstavnici opštine su se interesovali za finansiranje rekonstrukcije
nacionalnih spomenika (opština je uložila vlastita sredstva u rekonstrukciju zgrade stare opštine). Članovi Komisije su ih informisali da Komisija ne raspolaže sredstvima za tu namjenu, ali je u mogućnosti da se obrati nadležnim državnim i entitetskim institucijama i preporuči izdvajanje sredstava za određene spomenike.

Nakon sastanka izvršen je obilazak lokaliteta na području opštine Ljubinje - crkva rođenja Bogorodice, stara opština, nekropola stećaka Ljubinje, grobna crkva kneza Vlada Bijelića u Vlahovićima posvećena sv. Knezu Lazaru, mjesto stare džamije u Ljubinju i nekropola stećaka Ubosko.

Link: [You must be registered and logged in to see this link.]

kum
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 526
Godina : 44
Points : 521
Datum upisa : 02.09.2007

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Feljton: HERCEGOVCI: USPJEŠNI, POZNATI, SLAVNI

Ďîđóęŕ by space on Sat Feb 26 2011, 02:13

Od filmskih Oskara do ječma i kalopera!

Bileća – pravi rasadnik umjetnika. Iz nje korijene vuku ili su u njoj rođeni: Karl Malden, Dušan Vukotić, Mehmed Meša Selimović, Momo Kapor, Radoslav Bratić, Emir Kusturica, Fadil Hadžić, Feđa Šehović... Gacko: grad sa najviše doktora nauka po glavi stanovnika! Ljubinje: zavičaj pjesnika Gojka Đoge, odbojkaškog olimpijca Đorđa Đurića i mjesto iz koga su korijeni vladike Atanasija Jevtića, pjevača Zdravka Čolića, Branka i Branke Likić, pjesnika Rajka Petrova Noga ... Nevesinje: zavičaj Mihajla Labala, te pjesnika Alekse Šantića i Pere Zupca. Mrkonjići: rodno selo najvećeg svetitelja slovenskog juga – svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog... Stolačke Kozice: zavičaj slikara Branka i Milene Šotre, reditelja Zdravka Šotre i kviz-majstora Laze Goluže ...


"Bileća je varoš mala, al` je dosad dva Oskara dala!". Ovu gangu mi je jednog proljeća, sličnog ovom, nekoliko godina prije posljednjeg rata, pred zagrebačkom "Esplanadom", otpjevao autor "Surogata" Dušan Vukotić.
- Zemljače, svašta sam mogao očekivati nakon što sam dobio Oskara za crtani film, ali da će me tako opjevavati na selima po Vranjskoj, nikako... - povjerio mi se sa smješkom, danas pokojni, Vukotić (1927 – 1998). Ono "zemljače" dolazilo je iz činjenice da je rođen u Bileći, a drugi Oskar u pjesmi bio je – Oskar Mladena Sekulovića (rođen 22. marta 1912. u Čikagu – umro 1. jula 2009. u Los Anđelesu), alias Karl Malden, čiji je otac Petar svojedobno, kao bilećki pozorišni amater, igrao u "Koštani" Bore Stankovića, mameći aplauze od kraških stočara, skromnih ratara do oficira iz bilećke kasarne. Otplovio je poslije u Ameriku, u kojoj je njegov sin Mladen bljesnuo kao filmska zvijezda. Sujeta je sujeta, pa mu je često znao prebaciti: to što radiš na filmu i nije nešto. Zakoračiš tri koraka, izgovoriš rečenicu, pa rez, pauza, odmoriš, pa Jovo nanovo... a ja sam po sat morao stajati pred publikom u Vranjskoj, znati i izgovoriti svaku riječ na pravom mjestu i u pravom trenutku. To je gluma, sine moj!
Vajkao se na to Mladen Sekulović u razgovorima sa jugoslovenskim novinarima, priznajući da se uvijek ispriječi nešto njegovoj želji da posjeti očev rodni kraj – Bileću, da vidi i tu prokletu Vranjsku, ili Vranjska – kako kraški kompleks između Bileće i Ljubinja Hercegovci češće zovu, i kojoj su svojedobno, za vrijeme rata pjevali: "Talijanska bombarduje Vranjska, hvala Bogu ništa joj ne mogu!"
Kako si postao glumac, pitao ga je jednom u istarskom seocetu Draguću, gdje je snimao film"Suton", novinar Miroslav Radojčić.
- I to, valjda, ima da zahvalim ocu. On je uvijek volio da pravi predstave za naš iseljenički svijet. Petar Sekulović je uz ostalo osnovao i naše najstarije pjevačko društvo u Americi zvano "Sokol grupa – Branko Radičević"... Stvarao je te družine i glumce koji su igrali iz zadovoljstva, pravi amateri. Ja sam igrao još kao dječak. Poslije mi sve to i omili i završim dramsku školu u Čikagu... - pričao je Malden.
Imao je Mladen i svemu i sreće, pedesetih godina minulog vijeka radio je sa takvim starovima, pravim asovima, kakvi su: Džon Garfild, Elija Kazan, Gari Kuper, Marlon Brando, Gregori Pek, Pol Njumen, da bi kao čovjek sa "ovim našim tipičnim baburastim nosem" dobio Oskara za ulogu Stena Kovalskog u Tenesijevom "Tramvaju zvanom čežnja"... Igrao je u 65 filmova, između ostalog: "Na dokovima Njujorka" , "Jednooki Džek", "Paton", "Pakao Montezume"... Čeznuo je, rekosmo, da obiđe očev hercegovački "stari kraj", ali zbog nečeg ni tad iz Istre, ni poslije iz Beograda, kad je snimao s Goranom Paskaljevićem, nije doputovao u Hercegovinu. Na odlasku u Ameriku, u junu te 1982, povjerio se Radojčiću:
- Razmišljam ponekad o svemu što sam vidio i doživio i onda mi dođe neka pomisao o ironiji života. Zamisli samo, kada sam bio siromašan, kada sam istovarao ugalj, niko nije ponudio da me nešto časti, da mi plati dobar ručak. Danas, kada imam novca da sve mogu da platim, svako hoće da me izvede, da mi plati ručak ili večeru.
Nije propustio ni da mu kaže kako je istinski bio vezan za oca, ni kako su mu, kao potomku hercegovačkog doseljenika u SAD počeci bili teški:
- Mnogo je bio dobar taj naš otac, zaista sam ga mnogo volio... Nikad neću zaboraviti naš rastanak – zauvijek. Bio sam negdje na drugom kraju Amerike, a znao sam da je bolestan. Jednog dana, poslije predstave osjetim neodoljivu želju da odem do našeg grada. Pustili su me i tako stignem do oca. On me pogleda blago i obrati mi se: "Mladene, ti se vratio kući..." Sjutradan je smireno umro, a ja, kao šezdesetogodišnjak, plakao sam kao malo dijete. Svako se valjda i osjeća kao dijete kad izgubi roditelja. Svakom roditelju ti si dijete i kad postaneš odrastao čovjek i kada zađeš u godine. Isto onako kao što sam bio dijete kada sam bio osnovac i kada je učiteljica počela da nas proziva: Džon Bejli, Džek Mek Kinli, Džems Stjuart... I onda, odjedanput – zastane. Kad dođe do te pauze, ja se javim i kažem: "Jeste, to sam ja". Dugačko, neuobičajeno za njih bilo je naše ime. Moje ime Mladen Sekulović.
(NASTAVIĆE SE)

PIŠE: ŽARKO JANJIĆ
23.01.2011.

[You must be registered and logged in to see this link.]

space
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 1035
Godina : 40
Lokacija : Srbija
Points : 869
Datum upisa : 18.07.2007

http://mojahercegovina.com/

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Feljton: HERCEGOVCI: USPJEŠNI, POZNATI, SLAVNI

Ďîđóęŕ by space on Sat Feb 26 2011, 02:32

Vranjska, rasadnik talenata

Bileća – pravi rasadnik umjetnika. Iz nje korijene vuku ili su u njoj rođeni: Karl Malden, Dušan Vukotić, Mehmed Meša Selimović, Momo Kapor, Radoslav Bratić, Emir Kusturica, Fadil Hadžić, Feđa Šehović... Gacko: grad sa najviše doktora nauka po glavi stanovnika! Ljubinje: zavičaj pjesnika Gojka Đoge, odbojkaškog olimpijca Đorđa Đurića i mjesto iz koga su korijeni vladike Atanasija Jevtića, pjevača Zdravka Čolića, Branka i Branke Likić, pjesnika Rajka Petrova Noga ... Nevesinje: zavičaj Mihajla Labala, te pjesnika Alekse Šantića i Pere Zupca. Mrkonjići: rodno selo najvećeg svetitelja slovenskog juga – svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog... Stolačke Kozice: zavičaj slikara Branka i Milene Šotre, reditelja Zdravka Šotre i kviz-majstora Laze Goluže ...

Prije nekoliko godina Mladen Sekulović otpisao je bilećkom publicisti Miši Kisiću, kako mu je drago što ga u "starom kraju njegovog oca smatraju svojim, ali i da mu je žao što zbog tereta godina – više neće moći da posjeti taj kraj i da će mu ostati vječno žao što ga nikad nije posjetio..."
Uprkos svemu, vide li ga na filmu, na plakatu, na slici u novinama, kao i ranije, tako i sad, Hercegovci vele: "naš Mladen", "naš Karl Malden!" Kao da im je, u najmanju ruku, rođak. Neka tajna veza, davno začeta i dalje traje istim intenzitetom, pa ni u onom "naš" niko ne vidi ništa čudno. Ni sad, evo, kad nije više među živima.
Mada Mladena niko po popularnosti nije dostigao, zna se da su neki od Šoša iz sela Dračeva u Popovom Polju, po doseljenju u SAD, radili u Holivudu. Obavljali su razne radove – od rasvjetljivača do manjih glumačkih poslova, pa sve do producentskih... Koji su tačno i poimenično bili, to danas ovamo u Dračevu, selu kraj puta Ljubinje – Trebinje, niko ne zna. A izgubili su, vele, i jedan davni tekst Zorana Predića iz beogradske "TV revije" – koji je baš o tom govorio... Za razliku od novinskih isječaka, knjige se teže gube. U jednoj od njih, u svojim "Sjećanjima" (1976), pisac Mehmed–Meša Selimović (1910 – 1982) pominje kako su njegovi Selimovići starinom od pravoslavnih Vujovića iz Vranjske kod Bileće ... (Jedna škola u Bileći danas nosi Mešino ime). Opet Vranjska, opet Bileća! Doista nesvakidašnje mjesto kad je riječ o ovoj temi! Iz Bileće korijene vuku pisac Momo Kapor (1937 – 2010), čiji su preci živjeli u Mirilovićima, reditelj Emir Kusturica, čiji su preci sa bilećke Plane, dramski pisac, novinar i reditelj Fadil Hadžić (1922), pisac Feđa Šehović, književnik Radoslav Bratić – rođen (1948) u bilećkim Bresticama, kome je u znak zahvalnosti na svemu što je, kao umjetnik učinio za rodni kraj bilećka SPKD "Prosvjeta" objavila izabrana djela...
Krenete li iz Vranjske desetak kilometara, drumom prema Ljubinju, evo vas u Vlahovićima, selu raštrkanom po kraškoj visoravni, sa jednom od najstarijih pravoslavnih crkava u Hercegovini. U crkvi – "crkvena knjiga" u koju je vladika Atanasije Jevtić (1938) zapisao da su i njegovi korijeni odavde – od Čolića! A Vlado Čolić, otac popularnog pjevača Zdravka Čolića rođen je u ovom selu, pa pjesnik Gojko Đogo (1940), pa majka pjesnika Rajka Noga (o čemu će kasnije biti više riječi), pa otac fudbalera Sergeja Barbareza...
Malo niže, dolje u Ljubinju, rođen je Đorđe Đurić, bivši odbojkaški reprezentativac SR Jugoslavije, nosilac bronzane medalje sa Olimpijade u Atlanti. Dok su bili mlađi, u Ljubinje su ljeti često svraćali Branko i Branka Likić, članovi sarajevskog muzičkog sastava "Rezonansa" – u zavičaj svojih roditelja, otac im je bio rodom iz obližnjeg sela Vođeni, majka iz Ljubinja... Istočnije odatle, u trebinjskoj opštini, sela su Bodiroge i Zagora – iz kojih su korijeni slavnih košarkaša Dejana Bodiroge, Dražena i Ace Petrovića.
Tridesetak kilometara zapadnije od Ljubinja, u Kozicama, u opštini Stolac, rođeni su slikari Branko i Milena Šotra, reditelj Zdravko Šotra... Kuća iz koje je Zdravkov otac Đorđo odselio na Kosovo još prije Drugog svjetskog rata, nažalost, zapaljena je u ovom posljednjem ratu... U tim istim Kozicama, u zaseoku Dudovine, rodio se i jedan od najvećih kviz-majstora jugoslovenskih prostora Lazo Goluža, tvorac čuvene "Kviskoteke" kao i mnogih drugih kvizova Televizije Zagreb!
U Titovoj Jugoslaviji Gacko je slavljeno kao mjesto sa najvećim brojem doktora nauka u cijeloj zemlji u odnosu na broj stanovnika! Bistroumlje Gačana ni sad nije proteklo, ni isteklo. Prije koju godinu lokalno Srpsko prosvjetno i kulturno društvo "Prosvjeta" pokušalo je da popiše sadašnje doktore nauka, rođene u ovom planinskom kraju, koji sada ima nešto više od 10.000 stanovnika. Popisali su ih četrdesetak. Tvrde: spisak je još krnj, nepotpun... Malo, malo, pa otkriju nekog zaboravljenog! Iz Gacka su, podsjetićemo usput čitaoca, korijeni grofa Save Vladislavića, pretka pjesnika Trebinjca – Jovana Dučića, onog grofa koji je u ime ruskog dvora, svojedobno ucrtavao granicu između Rusije i Kine! Usput, gatačke korijene vuče političar i pisac Vuk Drašković. Kao što su iz Žitomislića, sela u dolini Neretve, između Bune i Čapljine, korijeni grofa Miloradoviča, što ga Lav Tolstoj, istina epizodno, pominje u "Ratu i miru", kolosalnom djelu svjetske literature!

(NASTAVIĆE SE)

PIŠE: ŽARKO JANJIĆ
24.01.2011.

[You must be registered and logged in to see this link.]

space
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 1035
Godina : 40
Lokacija : Srbija
Points : 869
Datum upisa : 18.07.2007

http://mojahercegovina.com/

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Feljton: HERCEGOVCI: USPJEŠNI, POZNATI, SLAVNI 3

Ďîđóęŕ by space on Sat Feb 26 2011, 11:09

Ruđer Bošković i Vasilije Ostroški iz istog sela

Bileća – pravi rasadnik umjetnika. Iz nje korijene vuku ili su u njoj rođeni: Karl Malden, Dušan Vukotić, Mehmed – Meša Selimović, Momo Kapor, Radoslav Bratić, Emir Kusturica, Fadil Hadžić, Feđa Šehović... Gacko: grad sa najviše doktora nauka po glavi stanovnika! Ljubinje: zavičaj pjesnika Gojka Đoge, odbojkaškog olimpijca Đorđa Đurića i mjesto iz koga su korijeni vladike Atanasija Jevtića, pjevača Zdravka Čolića, Branka i Branke Likić, pjesnika Rajka Petrova Noga... Nevesinje: zavičaj Mihajla Labala, te pjesnika Alekse Šantića i Pere Zupca. Mrkonjići: rodno selo najvećeg svetitelja slovenskog juga – svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog... Stolačke Kozice: zavičaj slikara Branka i Milene Šotre, reditelja Zdravka Šotre i kviz-majstora Laze Goluže...


Neki publicisti, doduše još stidljivo, s malo dokaza, pišu i da je čuveni Dubrovčanin - matematičar, astronom, filozof Ruđer Bošković (1711–1787) korijenima od pravoslavnih Boškovića iz sela Mrkonjići u Popovom polju – istog onog sela (Mrkonjići) za koje se pouzdano zna da je rodno selo svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog Čudotvorca – najvećeg svetitelja slovenskog juga!
Iz popovopoljskog sela Orašja rodom je poznati filozof Risto Tubić. Iz ljubinjskog sela Pusatipusi poznati lingvista, danas pokojni Branislav Brborić...
Hercegovci, eto, već dva-tri vijeka imaju ljude spremne da se vinu u najviše svjetske visine! Pa kao i kod onog gatačkog, tako bi bilo i kod ovog našeg spiska: kako god ga mi pravili, uvijek će neko važan ostati nepomenut, nepravedno prećutan... Zato se unaprijed izvinjavamo, uz konstataciju da je želja feljtona da tek unekoliko ukaže na zanimljivost: kako sa ovog geografski malog, ekonomski siromašnog prostora, ima mnogo ljudi koji su na svoj način obogatili naše vrijeme, naš duh... Ima mnogo olimpijaca, što bi kazao francuski sociolog Egdar Moren u svom legendarnom "Duhu vremena".
Olimpijac je na svoj način i Rajko Petrov Kijac... Da, doista se njegovoj obimnoj "monografiji", velikog formata, sa više od 580 strana, nije mogao odabrati bolji naslov od onog koji i nosi: "Od blata do zlata". A govori o Rajku Kijcu, velikom sportisti, poslovnom čovjeku, sportskom menadžeru, tvorcu dva velika, važna, vojvođanska odbojkaška kluba - Kleka iz zrenjaninskog sela Klek i novosadske Vojvodine. Govori, dakle, na indirektan način i tvorcu onog zlata što ga je sa Olimpijade u Sidneju donijela odbojkaška reprezentacija!!!
Priča se, u stvari, začinje u zaseoku pod omanjom planinom Žukovicom, na pitomoj visoravni iznad hercegovačkog sela Domaševa, gdje sav zaselak sačinjavahu tri kuće Kijaca:
"U kući mojih roditelja kum je sedam puta krštavao djecu. A ja sam bio prvi na redu. Majka me je donijela na svijet jednog novembarskog popodneva 1936. godine. Trudovi su je prekinuli u uobičajenom poslu: sa guvna je nosila drvo za ogrijev.
Moja majka imala je samo jednog brata, zvao se Radovan. Veoma ga je voljela, pa je željela da i njen sin ponese ime Radovan. Ali i ćaćin brat je nosio to ime, te su nakon kraćeg dogovaranja roditelji zaključili da bi ipak bilo mnogo dva Radovana u porodici. Tako sam postao Rajko. To je u Hercegovini često ime.
Kad već spomenuh svoje kršteno ime, reći ću nešto i o onom drugom, koje nijesam dobio na krštenju; o nadimku.
Jedan od daljih stričeva moje majke imao je šest prstiju na nozi, pa su ga zvali Šesto. Kažu da su ljudi koje je Bog obilježio drugačiji od ostalih. Doista, taj Šesto bio je vispren čovjek, za sve sposoban, dobar domaćin i trgovac, poštovan u selu, u cijelom našem kraju. Žudeći da i ja budem takav, moj stric Radovan, kad sam se rodio, ispred naše kuće opalio je iz puške i uzviknuo: "Rodio se novi Šesto!" Tako sam, eto, ja na krštenju postao Rajko, a u narodu, među onima koji su me dobro znali, Šesto. U Hercegovini gotovo svaki čovjek ima nadimak. Tamo se u međusobnom oslovljavanju rođaka, komšija i prijatelja češće čuju nadimci nego imena".
U kamenitom Domaševu, između Trebinja i Bileće, završiće prvi osnovne i u septembru 1945. njegova porodica će u kolonizaciju, u ravni Klek kod Zrenjanina, gdje će početi i Šestin razvoj sve dok ne postane uspješniji nego ijedan drugi hercegovački Šesto.
Nakon više od pedeset godina - osvrnuće se u jednom biografskom pasažu: "...pri posjeti rodnom kraju sretoh Miloša Bokića, par godina starijeg od mene, gdje čuva koze, ovce i goveda, kao u ona vremena (dok smo bili djeca).
- Gdje si Miloše? - podviknuh radosno kad sam ga ugledao, a on me nije prepoznao. - Zar se ne sjećaš, zarđala kuburo, kako si me vukao za uši, pokatkad i mlatnuo? - upitah ga dok je zurio u mene. Tek tada me je prepoznao:
- Vidi ti, Šesta, pravog gospodina! Sram te bilo, iznevjerio si naš čobanski zanat! Najljepši, najbezbrižniji posao na svijetu!
Miloš me je, velim, prepoznao, ali ja nijesam prepoznao omanji do na kome smo nekad igrali krmka.
- Miloše, ovdje je nekad bila samo trava, kamenja nije bilo - rekoh drugaru iz djetinjstva.
- Sada trave nema, a ima kamenja, i to krupnog. Kao da je izraslo iz zemlje. Eno, neki kamenovi su visoki čitav metar.


(NASTAVIĆE SE)

PIŠE: ŽARKO JANJIĆ
25.01.2011.
[You must be registered and logged in to see this link.]

space
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 1035
Godina : 40
Lokacija : Srbija
Points : 869
Datum upisa : 18.07.2007

http://mojahercegovina.com/

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Feljton: HERCEGOVCI: USPJEŠNI, POZNATI, SLAVNI 4

Ďîđóęŕ by space on Sat Feb 26 2011, 11:15

Hrabri dobrotvor krševite regije

Bileća – pravi rasadnik umjetnika. Iz nje korijene vuku ili su u njoj rođeni: Karl Malden, Dušan Vukotić, Mehmed – Meša Selimović, Momo Kapor, Radoslav Bratić, Emir Kusturica, Fadil Hadžić, Feđa Šehović... Gacko: grad sa najviše doktora nauka po glavi stanovnika! Ljubinje: zavičaj pjesnika Gojka Đoge, odbojkaškog olimpijca Đorđa Đurića i mjesto iz koga su korijeni vladike Atanasija Jevtića, pjevača Zdravka Čolića, Branka i Branke Likić, pjesnika Rajka Petrova Noga... Nevesinje: zavičaj Mihajla Labala, te pjesnika Alekse Šantića i Pere Zupca. Mrkonjići: rodno selo najvećeg svetitelja slovenskog juga – svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog... Stolačke Kozice: zavičaj slikara Branka i Milene Šotre, reditelja Zdravka Šotre i kviz-majstora Laze Goluže...


Na početku života Mihajlo Labalo bio je siromašno vanbračno dijete iz nevesinjskog sela Lukavca, sela 25 kilometara udaljenog na jugoistok od Nevesinja... Na njegovom kraju, kraju tog života, u istom selu – Lukavcu, preminuo je 84. godini. Preminuo je kao jedan od najbogatijih Hercegovaca i jedan od najvećih dobrotvora koje je krševita regija ikad iznjedrila.
Zvali su ga "ćutljivi dobrotvor" , bio je takav kako su ga i zvali. Takav će svojim Lukavčanima ostati u sjećanju.
Mihajlo Labalo se rodio 1923. godine, ponovićemo kao vanbračno dijete, u vrlo patrijarhalnoj sredini. Znao je ko mu je otac, međutim, nosio je majčino prezime i nikad i ničim nije pokazao da mu to smeta. Volio je majku svim srcem, a istinski mrzio ratarske poslove, koje je kao dijete morao da obavlja. Izbjegavao bi ih kad god bi mogao, sklanjajući se u hlad, maštao je kako će se jednom, kad poraste, otisnuti na puteve daleke i baviti trgovinom. Nečim mnogo unosnijim od lukavičkog ratarskog privređivanja. Ponajmanje je u tim snatrenjima mogao nazrijeti kakav će biti njegov put do ostvarenja takvih želja. A baš taj i takav put mu se ukazao (pokazaće potonje vrijeme) u ratnom vrtlogu – kad se, kao simpatizer četničkog pokreta, negdje kod Kalinovika našao pred njemačkim dugim cijevima. Zarobili su ga i internirali u logor u Grčkoj.
Iz Grčke Mihajlo će se kasnije dočepati Italije, iz Italije brodom otploviti u Južnu Ameriku, i u Peruu – gonjen onim dječačkim snom – započinje studij ekonomije! Ambicioznom Hercegovcu znanje španskog jezika i ekonomije ni izdaleka neće biti dovoljno, pa će se svom silinom baciti na učenje engleskog jezika. Kad ga je dovoljno dobro savladao prešao je u Sjedinjene Američke Države – i završio je studij ekonomije! S grupom Nevesinjaca, koji su na američki kontinent, takođe, stigli u potrazi za lakšim komadom hljeba, počeo je kupovati i prodavati nekretnine. Čovjeku koji je jakom voljom i upornošću stigao do raznih znanja, ni ovog puta sreća nije okretala leđa. Neće proći dugo vremena, a iz Čikaga će u nevesinjski kraj stići priča: Lukavčanin Mihajlo je jedan od najbogatijih Hercegovaca u Čikagu!
"Koliko ima? Koliko je "težak"? Na ovakva neukusno ljubopitljiva pitanja ovamošnjih zemljaka odgovor nikad neće stići. Sem kolokvijalnog: ima mnogo, zaista mnogo... I uz njega će dodavati: oženjen je Amerikankom Džin, medicinarkom sa kojom nema djece, a koja mu je iz svog ranijeg braka dovela dvoje djece.
Kako se i u Mihajlovom rodnom Lukavcu, sa 150 domaćinstava i oko 600 stanovnika, živjelo bolje, priča o njegovom zanimljivom životnom putu čas bi se pojavljivala, čas nestajala, nekako poput hercegovačkih kraških rijeka ponornica.
Onda se osamdesetih godina prošlog vijeka, poslije dugog izbivanja, i sam Mihajlo nakratko obreo u selu. Nije se dičio ni znanjem, ni novcem... Ničim. Osim što se s vršnjacima podsjetio na one davne i teške godine, pune siromaštva i svakojakih oskudica.

(NASTAVIĆE SE)

PIŠE: ŽARKO JANJIĆ
26.01.2011.
[You must be registered and logged in to see this link.]

space
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 1035
Godina : 40
Lokacija : Srbija
Points : 869
Datum upisa : 18.07.2007

http://mojahercegovina.com/

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Feljton: HERCEGOVCI: USPJEŠNI, POZNATI, SLAVNI 5

Ďîđóęŕ by space on Sat Feb 26 2011, 11:24

Rajko Petrov Nogo u šuškavcu

Bileća – pravi rasadnik umjetnika. Iz nje korijene vuku ili su u njoj rođeni: Karl Malden, Dušan Vukotić, Mehmed – Meša Selimović, Momo Kapor, Radoslav Bratić, Emir Kusturica, Fadil Hadžić, Feđa Šehović... Gacko: grad sa najviše doktora nauka po glavi stanovnika! Ljubinje: zavičaj pjesnika Gojka Đoge, odbojkaškog olimpijca Đorđa Đurića i mjesto iz koga su korijeni vladike Atanasija Jevtića, pjevača Zdravka Čolića, Branka i Branke Likić, pjesnika Rajka Petrova Noga... Nevesinje: zavičaj Mihajla Labala, te pjesnika Alekse Šantića i Pere Zupca. Mrkonjići: rodno selo najvećeg svetitelja slovenskog juga – svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog... Stolačke Kozice: zavičaj slikara Branka i Milene Šotre, reditelja Zdravka Šotre i kviz-majstora Laze Goluže...


U godinama kad su šuškavci što su ih nosili svi polaznici Vazduhoplovne gimnazije "Maršal Tito" iz Mostara polako istiskivani iz mode, a u nju počele ulaziti patike "šangajke" i farmerice, u Hercegovinu – u okviru (danas bi rekli projekta) "Poetskog kruga oko Bosne i Hercegovine", stigla su dva buntovna momka. Kao dva borbena pjetlića u onom svekolikom hercegovačkom sivilu. Bjehu to Duško Trifunović i Rajko Petrov Nogo (1945). Mladi, stihove čitaju iz svojih knjiga. Dovoljno za čuđenje. Jer u svijesti Hercegovaca je pisac, pa i pjesnik, obavezno mora biti star, naboranog lica, ozbiljnog, zamišljenog pogleda, a ovi nešto – posve suprotno... Još kad je onaj s brkovima, s bine u Ljubinju, u punoj sali Zadružnog doma viknuo: "Prije me je oblačio Crveni krst, sada me oblači Trst!" nastao je muk, pa šapat starijih: "Kako ovo smije govorit?". A kad je bjelodano postalo jasno da ni prisutna milicija neće intervenisati – prolomio se gromki aplauz. "Drugovi su iz Sarajeva. Znaju šta se smije govoriti", komentarisali su stariji, izlazeći iz sale, u kojoj su čuli ponešto i što ih je zaparalo po ušima, pa su još dodali; uz to, onaj Rajko je naš, majka mu od Domazeta, Stana, s Vlahovića – rod s Milanom i Novicom (Novica Domazet je jedini narodni heroj iz Ljubinja, u ratu je poginuo sa rođakom Milanom). Omililo se mlađim što je "Rajko naš", u smislu Ljubinjac, premda znahu da mu je otac Petar iz Kalinovika, da je "Rajko gore i rođen" ... Divili smo mu se poslije, dok je na sarajevskoj TV osmišljavao za ono doba sjajnu omladinsku emisiju "Na ti". Divili smo se i njemu i pokojnom Dušku Trifunoviću, pa iako su poslije mnogo puta svratili u mali grad, bili smo im beskrajno zahvalni što nas iz onog prvog "poetskog kruga" nisu izostavili, što su nam stavili do znanja da smo im na srcu kao i drugi. Onda nam je Rajko Nogo (autor zbirki pjesama: "Zimomora", "Zverinjak", "Bezakonje", "Planina i počelo", Rodila me tetka koza"...) maestralno u knjizi "Ječam i kaloper" otkrio da ne moraš otići na kraj svijeta da bi stigao u"inostranstvo", da bi bio različit, ukazao nam na razliku hercegovačkog sjevera i juga, na razliku Humine i planine, opisujući majku Stanu:
"Ni majka nije ovdašnja. Već iz Humnine. Tamo gdje raste zanovijet. Stano, zovu je samo kad su s njom. Kad nisu, kažu Umka. Iza leđa nekad vele Erka. Umka se drukčije oblačila, drukčije govorila, drukčije hodala. Ovje, u planinama, u ledenim zimama nije nosila sukneno. Samo prteno. Zapijeva dok govori. U svakom snijegu lako je poznati njen hod, erkaćki razmaknut. Djecu ne tuče šakom, šamarom, kao druge. Ne. Švićka oputom. Da nas naoposlom naoputi."
Sjećajući se posjete majčinom rodnom selu Vlahovići bilježi:
"Od Stoca do Vlahovića nismo išli nego se verali za ujakom. I za majčinim glasom. Izlazimo ponekad i sada kada tamo više nikoga nemamo. Nas dva ostarjela Pešovca, i ona dva siročeta što su se nekada ovuda za ujakom verala."
A kako je vidio (i opisao) taj vlahovićki kraj: "Zimi po mećavi, ljeti po čelopeku, svud si vjetru i suncu na čistacu. Nema šume da te zakloni. Samo draču, smreku i pusto smilje vjetar povija. I utihnulu Staninu priču s Gojkovim glasom spliće. Čatrnjska ti je voda najbolja. Ako si znojan, neće te prokinuti, kao ona vaša, izvorska. Čuvaj se da te promaja ne okupa. Sa brda brije, a sa mora miluje. Sjeverac sa Hrguda, a jugo sa Dvrsnika.
Ko ne zna sa Vlahovića Gojka (misli se na Gojka Đogu), dijaka iz Nagorča. Gudača na vunenoj struni, tragača za crnim runom. Onoga što je mjesto zlata ispirao riječi. Da muku vijeka optoči."


(NASTAVIĆE SE)

PIŠE: ŽARKO JANJIĆ
28.01.2011.
[You must be registered and logged in to see this link.]

space
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 1035
Godina : 40
Lokacija : Srbija
Points : 869
Datum upisa : 18.07.2007

http://mojahercegovina.com/

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Feljton: HERCEGOVCI: USPJEŠNI, POZNATI, SLAVNI 6

Ďîđóęŕ by space on Sat Feb 26 2011, 11:27

Đerdan dragocjenih ljudi

Bileća – pravi rasadnik umjetnika. Iz nje korijene vuku ili su u njoj rođeni: Karl Malden, Dušan Vukotić, Mehmed – Meša Selimović, Momo Kapor, Radoslav Bratić, Emir Kusturica, Fadil Hadžić, Feđa Šehović... Gacko: grad sa najviše doktora nauka po glavi stanovnika! Ljubinje: zavičaj pjesnika Gojka Đoge, odbojkaškog olimpijca Đorđa Đurića i mjesto iz koga su korijeni vladike Atanasija Jevtića, pjevača Zdravka Čolića, Branka i Branke Likić, pjesnika Rajka Petrova Noga... Nevesinje: zavičaj Mihajla Labala, te pjesnika Alekse Šantića i Pere Zupca. Mrkonjići: rodno selo najvećeg svetitelja slovenskog juga – svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog... Stolačke Kozice: zavičaj slikara Branka i Milene Šotre, reditelja Zdravka Šotre i kviz-majstora Laze Goluže...


Opisuje Rajko Nogo, nadalje, prizore iz majčinog zavičaja: "Zeleni se pelin u kamenju. Modri se vrijesak u brdima. U goloj strani, usamljena, neudata, čeka jedna košćela. I pod njom ljudi, željni razgovora...Kada kraj Treštenice, uz Donju Bitunju i Povorac, još jednu klimu promijenismo, obiknusmo hodati po kamenju. Ako uz Srdan klančaš prisojem, pred očima ti zanovijet ćeta. Samo da u Stanjevićima uljanik ugledamo, eto nas kod ujaka.
Ne čuje sežamor u košnicama. Ni pčela ni ukućana. Samo Sitnica i Radimlja. I nebo nad njima. Pita Dabar i Sitnica gdje su Milan i Novica. U njenoj suzi i pjesmi. Odavno.
U Stanjevićima tugujem za pčelama.
Crkva na Vlahovićima, u Petiborima, iz carskoga je vremena. Gle, kolikim je zidom opasana. U ogradu su i mramori uzidani. Stećak je strte grobove pritisnuo, kao da su se živi plašili da oni ispod mramora ne ustanu.
U zidu, kapija stoji na tri takva, golema. Na onom koji kapiju zasvodi, krst izrasta iz balčaka. Sa obje strane krsta po zvijezda, i po srp mlada mjeseca. Ko kroz kapiju u crkvu prođe, da zna da je prošao ispod nebeskih lađa.
Majka vam je u ovoj crkvi krštena...
U crkvi su ploče, pod pločama junaci davnog vremena. O njima će Nogo i ovo zabilježiti:
"...Kada se knez Vlać Bijelić, na bijelcu, ranjen, vratio sa Kosova, dušu mu je prevezla lađa sa kapijskoga svoda, tijelo mu je u crkvu provela ona djevojka. Ispred oltara mu je ploča. Dok natucamo šta je u ploču uklesano, dva prsta guramo u slovo šest stotina godina staro:
"A se leži Vlać Bijelić u svojoj crkvi u svetom Lazaru.Čovječe tako da nijesi proklet, ne tikaj u me".
Ima u crkvi, do ulaza, još jedna ploča, nad kojom nesložno zapijevamo: "A-se le-ži Vu-ko-sav voj-vo-da Vla-će - vić. S mojom drugovah družinom. I zagiboh na razmirnoj rajini. Krajini. Za moga Gospodina. I donesoše me družina na svoju plemenitu opštinu. Baštinu. I da je proklet tko će- u - me tak-nu -ti."
U me taknuti, sa zazorom ponavamo. Drukčije je od pjesmarice. Različno od molitava. Jedva nalik onome što je na našim krstovima upisano...
... Lijepo je naša crkva skrojena. Krojili su je prema sebi knez i vojvoda. I oni što leže ispod mramora. Davno su legli, i dugo li im je ležati.
U Gojkovom glasu časkom oživjela utihnula majkina priča koju iz magle dozivamo.
Vas sunce grijalo.
Bilo nam je kao da se ponovo sa nama oprašta. Kao da će i ploče i mramori, i sunce i mjesec, i knez i vojvoda, i konj i nebeski konjanik, i urok što konja vodi, i crkva, i majka, kao i onda - sijeg zamaći."
Umjesto epiloga ovoj priči, evo još nekoliko Rajkovih slika, stihova:
"Žuti se Pešov do. U dolu šušti ječam. U ječmu crvene bulke. Oko kuće neven i kaloper. U kući suvi bosiok za gredama.
O izgubljeni, i vetrom oplakivani, duše, vrati se.
U ječam i kaloper sjećanja."
I, evo, dok se Hercegovina zeleni, dok se u svim zavičajima gore pominjanih likova ukupan broj stanovnika sveo na jedva 70.000 duša (!), mnogi od vas sjetiće se još ponekog uspješnog i znanog Hercegovca ovdje nehotično preskočenog... i, barem u ličnim mislima, dopuniće ovu nisku dragocjenih ljudi, poniklih u njenim brdima i kotlinama, a koji su nečim vrijednim zadužili ili svijet ili barem svoj zavičaj...


(KRAJ)
PIŠE: ŽARKO JANJIĆ
29.01.2011.
[You must be registered and logged in to see this link.]



space
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 1035
Godina : 40
Lokacija : Srbija
Points : 869
Datum upisa : 18.07.2007

http://mojahercegovina.com/

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Re: Arhiv novinskih tekstova o Ljubinju i Ljubinjcima

Ďîđóęŕ by space on Mon Feb 28 2011, 09:45

Света Арх. Литургија у Љубињу

[You must be registered and logged in to see this image.]


У недјељу 27. фебруара 2011. године Преосвештени Владика Григорије служио је Свету Арх. Литургију у љубињском храму Рођења Пресвете Богородице. Његовом Преосвештенству саслуживали су свештеници Радивоје Круљ, Никица Ајдер, Младен Жуловић и ђакони Владимир Вукановић и Саша Којовић. Црква је била испуњена вјерним народом, нарочито дјецом, који су се сабрали око нашег Епископа, који их је благословио и поручио да је веома важно да живе у љубави и слози. Пригодном бесједом народу се обратио отац Радивоје говорећи на тему недјељног Јеванђеља о страшном суду.

фотогалерија: [You must be registered and logged in to see this link.]

.

space
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 1035
Godina : 40
Lokacija : Srbija
Points : 869
Datum upisa : 18.07.2007

http://mojahercegovina.com/

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Re: Arhiv novinskih tekstova o Ljubinju i Ljubinjcima

Ďîđóęŕ by space on Thu Mar 03 2011, 08:09

Bivši odbojkaš Slobodan I. Turanjanin napisao knjigu o bratstvu Turanjana


ZVIJEZDE U RUKOMETU, ODBOJCI I KOŠARCI


Uistinu su Turanjani jedinstveno sportsko bratstvo s kojim se u regionu možda niko ne može ni uporediti. Barem po sportskim dometima. Igrali su ili igraju u sarajevskom Željezničaru, beogradskom Partizanu i Crvenoj zvezdi, a jedan izdanak im bio i reprezentativac Australije. Blizak rod im je i osvajač bronzane medalje sa Olimpijade u Atlanti - odbojkaš Đorđe Đurić...


[You must be registered and logged in to see this image.]

Slobodan Turanjanin

U izdanju autora, Ljubinjca, Slobodana (Ilije) Turanjanina, iz štampe je izašla knjiga "Slovo o porodici Turanjanin" koja na 157 stranica govori o ovom ljubinjskom bratstvu, čiji pripadnici danas žive na skoro svim kontinentima.

- Mi smo autohtona ljubinjska porodica. Najviše nas je u Ljubinju, Beogradu i Trebinju, ali ima nas, osim po evropskim zemljama, i u Americi i u Aziji, Australiji, pa čak i u Africi - tačnije u Južnoafričkoj Republici, gdje odavno živi naš rođak Brano Turanjanin... Međutim, ma gdje da se nalaze, naši prezimenjaci, oni, najdalje u četvrtom koljenu, imaju pretka koji im počiva u ljubinjskom groblju kod crkve Presvete Bogorodice - objašnjava nam autor, nekadašnji poznati odbojkaš Ljubinja, napominjući da je u knjizi "Riječ uz rodoslov" napisao aktuelni direktor Sekretarijata za vjere u Vladi Republike Srpske Jovo Turanjanin.

Prilog o precima ovog bratstva, Predojevićima i Jokanovićima, napisao je profesor istorije Bojan Turanjanin, sin autora Slobodana, dok se Slobodan bavio rodoslovima Turanjana od 1650. godine, odnosno od njihovog doseljavanja u Ljubinjsko polje do današnjih dana.

Mimo zanimljivih epizoda o migracijama bratstva na razne strane svijeta, posebno je interesantna i sportska priča, koju je autor, kao bivši sportista, izdvojio u posebnu cjelinu. Nakon što je podsjetio da su baš članovi ovog bratstva dali pečat prvim decenijama ljubinjskog odbojkaškog kluba, koji je svojevremeno bio i u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije, on ističe da danas u beogradskom Partizanu odbojku igra Petar Turanjanin, da je Petrova sestra Tanja bila košarkašica i kapiten istoimenog tima, dakle Partizana, da je Jovana Turanjanin košarkašica beogradske Crvene zvezde, a Milan Turanjanin je nekada bio poznati rukometaš sarajevskog Željezničara, dok je Milanov sin Mladen Turanjanin bio donedavni rukometni reprezentativac Australije. Međutim, ni tu nije kraj...

Jer, Persa Turanjanin majka je odbojkaša Đorđa Đurića, osvajača bronzane medalje sa reprezentacijom SR Jugoslavije na Olimpijadi u Atlanti, dok je Vlatka Turanjanin majka vrlo talentovanog košarkaša Stefana Popovskog - Turanjanina, sada odličnog igrača FMP - a i kadetskog reprezentativca Srbije.

Rijetka su bratstva na prostorima bivše Jugoslavije koja mogu sastaviti ovako uspješan sportski niz. A ovaj koji vam mi pominjemo samo je najsvežiji. Treba mu barem dodati toliko da je u onom najstarijem ljubinjskom odbojkaškom klubu od šest igrača u postavi, pet bilo Turanjanina: Radomir, Trifko, Branko, Čedan i Stanko... a ne zaboraviti ni to - da je sadašnji sportski direktor odbojkaškog premijerligaša BiH Ljubinja Aleksandar Aco Turanjanin, nekadašnji igrač Ljubinja i Budvanske rivijere...Takođe treba istaknuti da je i sam autor knjige Slobodan I. Turanjanin bio jedan od najboljih odbojkaša Ljubinja.

Knjiga "Slovo o porodici Turanjanin" košta 20 maraka, a kako je sam Slobodan I. Turanjanin u njoj naveo: dio novca od prodaje biće namijenjen za školovanje Danici Turanjanin, koja se trenutno nalazi u Domu za nezbrinutu djecu u Bijeloj kod Herceg Novog. Tako će ovo djelo, osim bratstveničke promocije, imati i svoju lijepu humanitarnu stranu.



[You must be registered and logged in to see this link.]

space
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 1035
Godina : 40
Lokacija : Srbija
Points : 869
Datum upisa : 18.07.2007

http://mojahercegovina.com/

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Ljubinje ponovo bez jedine autobuske linije

Ďîđóęŕ by space on Tue Mar 29 2011, 10:33

Ljubinje ponovo bez jedine autobuske linije

29.03.2011. Trebinje
- Ljubinje je ponovo ostalo bez autobuske linije koja je ovu nerazvijenu istočnohercegovačku opštinu povezivala sa Trebinjem. Prošlog ponedjeljka kombi firme „Pelim-ko“ jednostavno se nije pojavio i od tada uopšte ne vozi putnike.

Građani Ljubinja kažu da ih niko nije obavjestio o razlozima zašto je ova linija ponovo ukinuta, iako su opštine Ljubinje i Trebinje novcem poreskih obveznika subvencionisali i tako ovu liniju održavali u životu.

U firmi „Pelim-ko“ ističu da sada ne mogu govoriti i toj temi, te da će se oglasiti u narednom periodu kada sravnaju račune i vide ko je prema njima ispunio obećanja o subvenciji, a ko ne.

Persa Klimenta, predsjednik SO Ljubinje kazala je da je na sjednici Skupštine opštine odlučeno da se iz budžeta odobri iznos od 6.000 KM na ime subvencije prevoza na linije Ljubinje - Trebinje za ovu godinu.

„Tako bi opština Ljubinje na mjesečnom nivou izdvajala 500 KM, a opština Trebinje prema ranijem dogovoru o subvenciji izdvajala bi 1000 KM,“ kazala je Persa Klimenta.

Ona je rekla da ipak ne zna kada će linija ponovo profunkcionisati.

„Što se tiče opštine Ljubinje, to može da se desi sutra, jer smo već donijeli odluku o izdvajanju sredstava za subvenciju,“ kaže Persa Klimenta.

Sve u svemu, kao i u mnogim drugim značajnim pitanjima za stanovnike ove zemlje, obećanja ima, niko nije odgovoran, a građani su ostali bez jedine autobuske linije koja ih je povezivala sa ostatkom svijeta.

[You must be registered and logged in to see this link.]


space
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 1035
Godina : 40
Lokacija : Srbija
Points : 869
Datum upisa : 18.07.2007

http://mojahercegovina.com/

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Re: Arhiv novinskih tekstova o Ljubinju i Ljubinjcima

Ďîđóęŕ by space on Sun Apr 10 2011, 10:56

Ljubinje: "Soko paneli" idu pod stečaj .

Ljubinjska firma "Soko paneli" četiri godine nakon započetog stečajnog postupka konačno može da uđe u stečaj, jer je postigla sporazum sa "Stirokard panelima" iz Srpca, koji su polaganjem prava na cjelokupnu imovinu firme usporili taj proces.

"Stirokard" je u privatizaciji postao vlasnik 30 odsto državnog dijela kapitala "Soko panela", ali je 26. oktobra 2007. godine, pet mjeseci nakon pokretanja stečajnog postupka, podnio Osnovnom sudu u Trebinju zahtjev za cjelokupnom imovinom, da bi tek nedavno predložili sporazum o rješavanju sudskog spora.

"Radnici su stečajni postupak pokrenuli još u maju 2007. ali je zbog dva sudska spora on do danas usporen, da bismo nedavno dobili ponudu iz Srpca, prema kojoj pokretne stvari i prava 'Soko panela' mogu ići na licitaciju, dok nepokretna imovina ostaje u vlasništvu firme", objasnio je juče na ročištu u Privrednom sudu u Trebinju stečajni upravnik "Soko panela" Slavko Ilić.

Osim toga, "Soko paneli" ostaju suvlasnik dijela kapitala od 8,14 odsto u "Stirokard panelima".

Zastupnik radnika ove firme Jugoslav Ilić kaže da će radnici na ovakve uslove pristati, ali da je ovo minimum ispod kojeg se ne smije ići.

Ovaj sporazum je prihvatio i odbor povjerilaca.

"Svako drugo odugovlačenje bi dovelo do obezvrjeđivanja imovine i treba se nastaviti s procesom stečaja što prije", kazao je na ročištu predsjednik Okružnog privrednog suda Trebinje Smajili Begović, koji je pozvan da da svoje mišljenje.


Vesna Duka - 06.04.2011
[You must be registered and logged in to see this link.]



space
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 1035
Godina : 40
Lokacija : Srbija
Points : 869
Datum upisa : 18.07.2007

http://mojahercegovina.com/

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Re: Arhiv novinskih tekstova o Ljubinju i Ljubinjcima

Ďîđóęŕ by kum on Wed Apr 13 2011, 23:55

[You must be registered and logged in to see this link.]

kum
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 526
Godina : 44
Points : 521
Datum upisa : 02.09.2007

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Re: Arhiv novinskih tekstova o Ljubinju i Ljubinjcima

Ďîđóęŕ by kum on Sat Apr 16 2011, 23:19

[You must be registered and logged in to see this link.]

kum
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 526
Godina : 44
Points : 521
Datum upisa : 02.09.2007

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

PRIRODNI FENOMEN U SELU BANČIĆI PRIREDIO IZNENAĐENJE

Ďîđóęŕ by space on Sun Apr 17 2011, 02:56

Ogolio hrast Svetog Save

~Život je vjekovima potvrđivao legendu o vječno zelenom drvetu, i zimi i ljeti, ali ovog aprila promjene su očigledne

Dub Svetog Save ili bančićki "vječno zeleni hrast" jedan je od prirodnih fenomena u Hercegovini po tome što mu je i zimi, pod snjegovima, lišće zdravo i zeleno. I upravo to ga razlikuje od svih drugih u cijeloj regiji, a zbog toga se oko njega i ispleo cijeli niz legendi i predanja, vjerovanja i praznovjerica. Ona najčešće ponavljana legenda o njemu kaže:
"Jednom davno, u stara vremena kad su svi ljudi bili dobri ljudi, krenuo je Rastko Nemanjić ljutim kršem iz Stona prema sjeveru Hercegovine. Hodeći pod ognjenim avgustovskim suncem, minu u selo Mišljen, pa osjeti kako mu u nogama ponestaje snage. Spusti se kozjom stazicom do lokve Mosure i sjede pod jedan dub da se odmori. No, kako mu je njegova hladovina prijala leže, zasni dubokim snom. Probudi se nekoliko sati kasnije. Potpuno osvježen i čio, osmotrio sunčevu kuglu, što je uveliko naginjala zapadu, a onda se, prije polaska ka sjeveru, obratio dubu: `Hvala ti što si me osvježio blagodatnom hladovinom i vratio mi snagu. I ja ću tebe nečim darovati: budi dovijeka svjež i zelen!`. Od tada niko više u Bančićima nije vidio kad dub mijenja lišće. Uvijek je zelen – zimi i ljeti. A po Rastku, potonjem Svetom Savi, narod ga je, kasnije, prozvao – dub Svetog Save...Niko sa njega ne smije ubrati grančicu, ni list. Ko to učini, pogodiće ga nesreća `ma u kom koljenu`, pošto se ono što je ostavio Sveti Savo ne smije skrnaviti".

Tako se, eto, vijekovima prenosila priča o čudesnom hrastu iz sela Bančića kod Ljubinja pa se nekako steklo i uvjerenje da se zaista ne može vidjeti kad jedinstveni hrast odbacuje stari list i kad mu izniče novi. No, nije baš tako. Bude godina kada je to prolazniku kraj lokve Mosure malo teže uočiti, jer dok jedan list opada, drugi se razvija, pa je i u tim periodima drvo, što bi se reklo, ako ne posve zeleno, a ono zelenkasto. Ovog aprila, međutim, ta smjena je očigledna. Hrast je odbacio sav svoj stari list i ovako golog, niko ga prije nije "uslikao". Sad liči na svu svoju drugu sabraću na bančićkoj površi. Ali, neće to potrajati zadugo jer pupoljci iz kojih će izbiti novi listovi već su nabrekli. Da biste shvatili razliku između njegovog zimskog zelenila, po kome bismo ga mogli zvati i zimzeleni hrast, donosimo vam dvije fotografije-jednu zimsku kad su ga posjetyili radoznali televizijski novinari iz Banjaluke i ovu proljećnu kad je, nakratko, ogolio.

Ž.JanjiĆ
10.04.2011.
[You must be registered and logged in to see this link.]

space
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 1035
Godina : 40
Lokacija : Srbija
Points : 869
Datum upisa : 18.07.2007

http://mojahercegovina.com/

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Re: Arhiv novinskih tekstova o Ljubinju i Ljubinjcima

Ďîđóęŕ by space on Sun Apr 17 2011, 08:05

Цвијети у Крајпољу

Данас, на празник свечаног уласка Господа Исуса Христа у Јерусалим, служена је света Литургија у храму Преображења Господњег у Крајпољу. Свету Литургију служио је о. Младен Жуловић уз саслужење ђакона Саше Којовића. На Литургији се окупило мноштво вјерног народа који су узели учешће у светој Литургији тако што су се причестили Светим Даровима. По завршетку Литургије народно сабрање је настављено испред храма уз скромно послужење.


фотогалерија: [You must be registered and logged in to see this link.]

17. април 2011.
[You must be registered and logged in to see this link.]

space
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 1035
Godina : 40
Lokacija : Srbija
Points : 869
Datum upisa : 18.07.2007

http://mojahercegovina.com/

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Re: Arhiv novinskih tekstova o Ljubinju i Ljubinjcima

Ďîđóęŕ by space on Mon Apr 25 2011, 09:19

Neki novi klinci


Ljubinje je 03. 04. 2011 godine bilo domaćin regionalnog takmičenja u fudbalu na kome su učešće uzeli učenici srednjih škola Hercegovine

[You must be registered and logged in to see this image.]


Organizator je bio srednjoškolski centar „Svetozar Ćorović". Takmičenje je počelo u 09:30 časova, a otvorio ga je načelnik odjeljenja za društvene djelatnosti u opštini Ljubinje, G-din Milivoje Ćorović. Na kraju takmičenja uručena su priznanja – diplome, medalje i pehari ekipama i pojedincima prema plasmanu na takmičenju.

Na takmičenju su učestvovali:

1. Tehnička škola Trebinje

2. SŠC „Svetozar Ćorović" Ljubinje

3. SŠC „Golub Kureš" Bileća

4. SŠC Foča

5. SŠC „Aleksa Šantić" Nevesinje

6. SŠC „Pero Slijepčević" Gacko

TAKMIČENJE U konkurenciji je bilo 6 ekipa podjeljenih u dvije grupe. Nakon odigranog liga sistema svako sa svakim, konačan plasman je bio sledeći:

Grupa A: Pob. Izg.

1. Tehnička škola Trebinje 2 0

2. SŠC „Svetozar Ćorović" Ljubinje 1 1

3. SŠC „Golub Kureš" Bileća 0 2

Grupa B: Pob. Izg.

1. SŠC Foča 2 0

2. SŠC „Aleksa Šantić" Nevesinje 1 1

3. SŠC „Pero Slijepčević" Gacko 0 2

TREĆE MJESTO SŠC „Svetozar Ćorović" Ljubinje – SŠC „Aleksa Šantić" Nevesinje 1 – 1 , penalima 3-4

FINALE

Tehnička škola Trebinje – SŠC Foča 5 – 1

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovim je Tehnička škola iz Trebinja i ove godine postala REGIONALNI prvak i time stekla pravo učešća na REPUBLIČKOM finalu. Republičko finale biće održano 14. i 15. maja 2011. godine, a domaćin je Bijeljinska regija (Milići).

Za najboljeg igrača proglašen je Ljubiša Pecelj, učenik Tehničke škole iz Trebinja.

[You must be registered and logged in to see this link.]

06 April 2011
[You must be registered and logged in to see this link.]

space
Administrator
Administrator

Male
Broj poruka : 1035
Godina : 40
Lokacija : Srbija
Points : 869
Datum upisa : 18.07.2007

http://mojahercegovina.com/

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Re: Arhiv novinskih tekstova o Ljubinju i Ljubinjcima

Ďîđóęŕ by Sponsored content Today at 13:45


Sponsored content


Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Ńňđŕíŕ 15 of 19 Previous  1 ... 9 ... 14, 15, 16, 17, 18, 19  Next

Ďîăëĺä༠ďđĺäőîäíó ňĺěó Ďîăëĺä༠ńëĺäĺžó ňĺěó Íŕçŕä íŕ âđő

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
Íĺ ěîćĺňĺ îäăîâîđčňč íŕ ňĺěĺ ó îâîě ôîđóěó